Udruzenje zivih kipova

 

Ja ponovo spoznajem da u životu nije ništa kako na prvi pogled izgleda, labavo je, nepredvidljivo, može na svaku stranu, često se čovjek i ne pita. Dogodi se. Tako razmišljam i gledam nju kroz gust oblak dima.

Jasna se koleba, sve se krši u njoj, hoće, a opet, nešto joj ne da, sebe upoznaje, po prvi put, neobuzdanu i prevrtljivu, svašta joj se vrzma mislima, odbacuje, u čudu se našla, ne vjeruje da je to ona. Meni se jezik razvezao, vino mi prija, uzeo sam od njega šta je ponudilo, par kapi smjelosti, sad je vrijeme da stanem, preplašiću je, biću neobuzdan, nasrtljiv, zaplitati jezikom. Znam kako treba, ali nisam stao piti.

1 komentar

Komentariši